Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Zbora Narodne garde

U rujnu 2010. godine gospodina Matića upoznao sam s problemima gospićkih dragovoljaca o neriješenim statusnim pitanjima.Upoznao sam ga s činjenicom da zadnje tri godine pismenim putem tražimo da nas prime na razgovor. Tražili smo sljedeći gospodu: Stjepana Mesića, Ivu Sanadera, Ronćevića, Vukelića, Matu Raboteka, Darka Grdića, ali nitko nas do danas nije primio pa kako da mi u Ličko-senjskoj županiji rješavamo nagomilane probleme kad je očito da nas bojkotiraju jer nismo politički opredijeljeni.
Upoznao sam ga da je Ured predsjednika zaprimio 21. 04. 2010. godine našu molbu za prijem, ali nismo dobili nikakav odgovor. Gos. Matić je rekao da će vidjeti te da će nam javiti, ali, nažalost, do dan danas nismo dobili nikakvu obavijest o prijemu kod predsjednika Ive Josipovića. Nadamo se boljoj susretljivosti u tekućoj godini

Od MORH-a i Ureda obrane Gospić tražili smo da se pismeno očituju sljedeći generali: Špegelj, Tus, Stipetić i Prodan kako bismo lakše riješili neriješena statusna pitanja koji se, nažalost, do dan danas nisu očitovali jer to izgleda ne odgovara lokalnim šerifima odnosno drugovima iz bivšeg Komiteta i bivše milicije u Gospiću jer oni sebe ne mogu naći u toj prići, a danas su zaslužni građani Gospića i gospićkog HDZ-a. Zar smo mogli postrojiti više od 500 dragovoljaca ako nismo bili s njima?
Paradoks je da prvi zapovjednik pok. Pajo Šimić nema riješeno statusno pitanje kao ni dosta drugih dečki iz centra Gospića, a bili smo s njim i dobivali zapovjedi od generala Špegelja i pok. Tuđmana. Slučaj Gospić je Mesićeva, Sanaderova, Vukelićeva i Rončevićeva sramota! 

Zna se da smo jedino 91. godine mogli kroz humanitarni rad naoružavati i opremati ZNG, a poslije HV. Bivši drugovi iz Komiteta koji su glavni u Uredu obrane ne priznaju naš rad i doprinos u stvaranju ZNG-a Gospić i stvaranje HV-a. Danas oni odlučuju tko je dragovoljac, a tko ne. Oni, koji nisu bili aktivni u gradu Gospiću nego su sjedili u svojim kvartovima i čekali kako će se odvijati situacija.
Dobivamo puno informacija da gospićki bivši komunisti koji nisu bili aktivni do početka rata danas imaju riješena statusna pitanja, a čak i njihova djeca, a komunisti koji su stali uz nas, a ne uz gospićke udbaše isto su prošli križni put.
Žalosno je da o nama odlučuju oni koji su razvijali biznise 91. godine iz Ureda obrane.
Moramo ih malo podsjetiti sa slikama iz tog vremena, a nadamo se da će i oni izaći u javnost sa svojim djelima do početka rata u Gospiću.

Đački dom Gospić

Krajem lipnja 1991. godine dobili smo zapovijed od generala Špegelja i pok. predsjednika F. Tuđmana da nađemo prikladne prostorije za smještaj ZNG-a Gospić. Zapovjednik pok. Pajo Šimić dao mi je zadatak da nađem dragovoljce koji će sa mnom preuzeti zgradu za smještaj ZNG-a. Na sastanku smo se dogovorili da je najprikladnija zgrada Đačkog doma te da iz nje izbacimo predsjednika SDS-a Like gdje su se održavali tajni sastanci.
U preuzimanju Đačkog doma sudjelovali su D. Rukavina, S. Brkljačić, Z. Bačić i N. Milinković. Posvađali smo se s direktorom Đačkog doma Momćilom Pilipovićem, a povod tome bio je taj da nije dozvolio da uđemo u Dom te je preko noći nestao iz Gospića. Ključ od Doma poslao nam je Frane Tomičić koji je bio direktor strukovne škole jer smo mu poručili da ćemo provaliti ukoliko nam ne otvore Dom. Uredno smo napravili inventuru i preuzeli Đački dom, ali drugi dan u Dom ulazi specijalna policija, a ne ZNG Gospić. Do danas nismo dobili odgovor tko je dozvolio da u Dom uđe specijalna policija, a ne ZNG Gospić po zapovjedi g. generala Martina Špegelja i Pok. predsjednika Franje Tuđmana.
Nakon što smo preuzeli Dom dobili smo novi zadatak zbog slabe suradnje s CK-om u Gospiću da ZNG preuzme na sebe i pripremi skloništa po gradu kod gimnazije, kina, uglovnice, Visoćice, itd. To smo i učinili jer nismo mogli od CK-a dobiti ni zavoj stoga smo skupljali novce i kupili najosnovnije za prvu pomoć te plastične kante i nešto deka koje smo rasporedili po skloništima. Kad je počeo rat u Gospiću imali smo sve spremljeno i dobili smo pohvale iz Zagreba da smo jedni od rijetkih u Hrvatskoj koji su pripremili grad za obranu, ali, na žalost, dotična gospoda nisu dobila nikakva priznanja nego si lokalni drugovi, koji nigdje nisu bili, žele pripisati zasluge. Žalosno, ali istinito.

Sretan i blagoslovljen Božić!

Gospodina Kotromanovića upoznao sam u veljači s problemima gospićkih dragovoljaca zbog neriješenih statusnih pitanja. Obećao je da će se javiti i pomoći nam u rješavanju naših problema, ali to, sve do danas, nije učinio.
Priopćio sam mu da već tri godine uzalud pokušavamo dobiti termin za razgovor kod sada bivšeg predsjednika Mesića, bivšeg premijera Sanadera i ministra Vukelića te kako nam ne preostaje ništa drugo nego hrvatsku javnost upoznati s našim slučajem putem medija.
Nadalje, načelnika Ureda obrane GS-a, Juru Premuža, već tri godine molimo da nam organizira sastanak sučeljavanja s Franom Tomičićem i Milanom Čanićem – Bićom jer bi se tim sučeljavanjem utvrdilo tko je organizirao crtu bojišnice i ZNG grada Gospića. Međutim, načelnik Premuž ni dan danas nije ugovorio sučeljavanje, stoga naša pitanja ostaju i dalje otvorena.